Kako su se i gdje ženski i muški satovi radili

Nekada su se ženski i muški satovi radili u Europi , ali samo Švicarska, Istočna Njemačka, Rusija i nešto malo Italija jer je Europa poslije Drugog svjetskog rata bila srušena i gradila je neku drugu vrstu potrošačke industrije. 

Ljudi su kupovali ono što su mogli kupiti, nije bilo ovako da vas gađaju sa svih strana. Sjećam se da bi, kada bi se pojavio novi sat, bio bi rasprodan u dva dana jer je bila veća potražnja nego što je bila ponuda. Posebice ženski i muški satovi su bili tražena roba jer nije bilo uvoza, a domaća proizvodnja nikakva. Danas je obrnuto, puno je veća ponuda nego što je potražnja.  

Kad su u pitanju ženski i muški satovi, razlika je i u servisima, nekada je bilo puno više lomova, jer su bili tako sastavljeni, imali su ona plexi stakla, pa nisu kućišta bila vodootporna, pa kad bi prali ruke, malo bi zahrđali itd. Danas toga nema, ali sat nakon 4-5 godina mora ići na servis jer to je vrijeme koliko traju maziva u njemu. Naročito kad je skupocjeni sat, njega nećete baciti u smeće, nego ćete ga održavati. Takvi ženski i muški satovi traže daleko veću opremljenost alatima, koncentraciju u radu.

Moji muški satovi su meni jako dragi. Ja imam tri svoja sata, nisam nikada kolekciju stvarao. Imam jednu krasnu Omegu koja je s kraja 70-tih godina u čeliku. Imam jedan Listatin i imam jedan Tissot i to su novi satovi, a Omega, ona je jako stara i u jako dobrom stanju. Imaju neku Ali moji muški satovi za mene imaju najveću vrijednost, onu emocionalnu. Čak i ako ih neću nositi, spremiti ću ih kako bi ih netko od moje obitelji naslijedio.vrijednost, ali je to sada teško procijeniti. Te cijene se stalno mijenjaju. Ali moji muški satovi za mene imaju najveću vrijednost, onu emocionalnu. Čak i ako ih neću nositi, spremiti ću ih kako bi ih netko od moje obitelji naslijedio.